UGH

Mrzim ovu atmosferu nakon pisanja, samo sedim i buljim u prazno i apsolutno nista se ne desava. I mrzim sto olako korsitim ovu rec, za mene je ona prejaka i ne upotrebljava se cesto, mada koliko god se trudila da sebe ispravim, izgleda da je danas bilo potrebno da je ispisem bar deset puta.

Nastavi čitanje →

jes

Lepo je to što u životu, koliko god se ti trudio da predvidiš i proračunaš, opet ni u šta ne možeš biti sto posto siguran. Kalkulacije se odvijaju na osnovu toga koliko dobro poznaješ subjekat, i one se često podudaraju sa onim što te zaista dočeka iz budućnosti, ali dešava se i da se zajebeš…

Nastavi čitanje →

nvm

Kada jednom voda napuni korito do kraja, svaka sledeća suša postaje sve teža za podneti. Slatkasti ukus vode koji probija u pore tvoje imaginacije i pretvara sve mentalne sagovornike u svoje podanike, tera te da joj jednostavno budeš potčinjen. I onda ode. Sunce je sprži ili se jednostavno probije kroz neke nove kanalčiće i iz…

Nastavi čitanje →

Nisam ocekivala da kulminira u ovoj meri, ali neka, dobro je nekad i ‘vako

Zubato sunce mi te donosi, da potoneš ponovo u moje prisustvo, a ja bih radije da sačekam da prvo odspavaš pre nego što te pustim da udjes. Teško je objasniti, ali bilo je nekih oblaka sinoć nad gradom, oni me poliše stidom i na mojoj koži odmah se sumnja rodi, sumnja u sopstvo, istrajnost, sumnja…

Nastavi čitanje →

Godinu i po bez teksta. Pa i nije tako loše.

Bloop! Još jedan pogrešan potez i toneš u beskrajno; još jedan gutljaj kafe, stomak ostaje zauvek tvrd. Nema tu više nikakve gestikulacije koja bi eventualno mogla da sugeriše na suprotno- u tvojim očima vidim da i dalje želiš da te oseka ponese, ruke u džepovima govore da si spreman na dug put. Ja želim da…

Nastavi čitanje →